Prof. dr. sc. Miroslav Volf, profesor teologije na katedri Henry B. Wright Sveučilišta Yale u SAD-u i utemeljitelj Yale centra za vjeru i kulturu.

Dragi prijatelji ,
Molim vas primite moje isprike što ne mogu nazočiti ovom skupu koji odaje priznanje mojem radu i radu četiri eminentna građanina naše lijepe Hrvatske, velikog humaniste i liječnika dr. Slobodana Langa, akademika Ivana Supičića, biskupa požeškog Antuna Škvorčevića i episkopa slavonskog Jovana Čulibrka. Trenutno se nalazim u Londonu, gdje govorim na konferenciji o religiji i nasilju u organizaciji jednog od najvećih rabina današnjice, mog prijatelja, lorda Jonathana Sacksa u suradnji sa zakladom Templeton.

Religijska sloboda je važna. Religijska sloboda je meni važna. Poput mnogih u Hrvatskoj, i moja obitelj, moji prijatelji, članovi religijske zajednice u kojoj sam odrastao, bili su proganjani zbog svojih religijskih uvjerenja. I sam sam bio proganjan zbog svojih religijskih uvjerenja: diskriminiran, ispitivan, premlaćivan, zatvaran.

Religijska sloboda je naša «prva sloboda», rekao je netko. Kada je u pitanju naša vjera, mi odlučujemo o karakteru naše egzistencije i o sposobnosti da živimo vlastitu viziju nas samih u široj javnosti. Oduzmite nam tu slobodu i oduzeli ste nam samu dušu. To je razlog zbog kojeg mnogi radije trpe nego da se odreknu svoje vjere.

Zbog velike važnosti religijske slobode i zbog patnji svih onih čija se sloboda nije poštivala, izuzetno sam zahvalan na časti koju mi je ukazala Udruga za vjersku slobodu imenujući me za jednog od svojih lauerata ove godine.

Osamnaesti članak opće deklaracije o ljudskim pravima kaže: «Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima».

Članak nudi klasičnu artikulaciju prava svake osobe da zadrži ili prihvati, ne prihvati ili napusti bilo koju religiju. Jezik ovih prava implicira 1. da zahvaljujući svojoj ljudskosti svaka osoba može odrediti svoje vlastite živote, i 2. da činimo krivo ako ih ometamo u tome bilo da im namećemo neku religiju ili da ih spriječavamo u prakticiranju religije njihovog odabira. To je argument za religijsku slobodu zasnovan na ljudskom dostojanstvu, formuliran pod utjecajem Immanuela Kanta: svako ljudsko biće ima jednako dostojanstvo i mi moramo uvažavati svačiju autonomiju, posebice kada je u pitanju sposobnost pojedinca da usmjeri svoj život .

Mnogi religiozni ljudi, npr. oni koji vjeruju da ljudska bića imaju nepovredivo dostojanstvo zbog toga što ih je stvorio Bog i što ih on voli, moći će prigrliti ovaj argument za religijsku slobodu. Ali drugi način im se također otvara, zasnovan na načinu na koji religija zahtijeva da bude prigrljena. Dozvolite mi da to ilustriram vrativši se nakratko Locke-u . U čuvenom «Pismu o toleranciji», John Locke, jedan od najranijih i najutjecajnijih promicatelja religijske slobode, zapaža kako je «sloboda svijesti prirodno pravo svakoga čovjeka», ali on ne čini puno ovom tvrdnjom. Pišući Pismo kao religiozni čovjek koji se obraća religioznoj publici, on preferira argumente usmjerene na karakter kršćanske vjere. Kao što smo vidjeli, veći dio ovog slučaja počiva na uvjerenju kako je vjera unutarnje uvjerenje i osobna odgovornost. Vjera ne može i ne treba biti nametnuta izvana. Mi ne poštujemo osobu kada joj uskraćujemo religijsku slobodu.

Religijska sloboda je važna, ali stanje u svijetu što se tiče religijske slobode je strašno. Nedavna izvješća o religijskoj slobodi i poštivanju religijskih različitosti kontinuirano bilježe «negativne trendove koji prelaze nacionalne i regionalne granice». Evo primjera tih saznanja:

-46% svjetske populacije živi u državama s visokim ili vrlo visokim stupnjem neprijateljskog odnosa prema religiji

-Gotovo 75% svjetske populacije od oko 7 milijardi ljudi živi u državama s visokom razinom vladinih restrikcija vezanih uz religijsku slobodu

-U gotovo 33% država pojedince se vrijeđa ili tjera iz njihovih domova zbog osvete vezane za religijske aktivnosti koje su smatrane uvredljivima ili ugrožavajućima po većinsku religiju, uključujući propovijedanje i ostale oblike religijskog izražavanja

-U 30% država terorističke skupine vezane uz neku od religija bile su aktivne u regrutiranju ili sakupljanju sredstava

Dobro je poznato kako je anti”“semitizam u ograničenom smislu mržnje prema židovima široko raširen. Ali možda je manje poznato kako su kršćani vodeća meta proganjanja i diskriminacije na globalnoj razini, dok su muslimani na drugom mjestu . Islamofobija, nezgrapan i neprecizan izraz, sada se pridružio još nezgrapnijem izrazu kršćanofobija, i to zbog opravdanog razloga. U britanskom izvješću parlamentarne skupine za međunarodnu vjersku slobodu iz 2013. godine možemo pročitati: «Procjenjuje se kako postoji najmanje 250 milijuna proganjanih kršćana, od uznemiravanja, prijetnji i zatvaranja do mučenja i ubijanja.» Kada usporedimo brojeve, to je kao da je cjelokupna populacija Brazila i Argentine zajedno proganjana; a to je jedan kršćanin na svakih osam ili devet. Možda u manjem omjeru od kršćana, pripadnici svih ostalih religija također su pod stalnim napadom .

Tko ih napada? Neki napadi dolaze od strane anti”“religijskih ekskluzivističkih humanista i iz država koje se identificiraju s bilo kojom od tih skupina. Neki napadi dolaze od suparničkih religija. Ali značajno je da većina napada dolazi od rivalskih verzija iste religije. Šiiti napadaju Sunite muslimane i obrnuto, pravoslavci napadaju katolike i obrnuto, i katolici i pravoslavci napadaju protestante, posebice manje zajednice, i obrnuto. Postoje tvrdnje kako se većina religijskog nasilja događa među pripadnicima rivalske inačice iste religije. To je velika i sramotna mrlja u povijesti svake velike religije.

Kada uskraćujemo vjersku slobodu pojedincu, vrijeđamo ljudskost te osobe i ne poštujemo Boga koji ju je stvorio i voli ju bezuvjetno. Ali iza tog humanitarnog rasuđivanja ”“ kako antropološkog i metafizičkog tako i moralnog, postoje praktični razlozi zbog kojih bismo trebali poštovati religijsku slobodu, posebice u povezanom svijetu. Za konferenciju o religiji i nasilju na kojoj sam trenutno govornik, Robert George, profesor prava na Princeton sveučilištu napisao je predavanje o religijskoj slobodi. Pred kraj predavanja on navodi: «Zbog toga što je pravo na religijsku slobodu tako važno za ljudsku dobrobit i ispunjenje, a stoga i za dignitet svake osobe, očekivali bismo da su ljudi na mjestima gdje se ona ne poštuje manje zadovoljni i sigurni. I to je slučaj u cijelom svijetu. Države koje štite religijsku slobodu sigurnije su i stabilnije od onih koje to ne čine, a nacije koje gaze tu slobodu stvaraju plodno tlo za ratove i siromaštvo, teror i radikalne pokrete. Drugim riječima, ne samo da povreda religijske slobode ugrožava bit naše ljudskosti, nego nanosi ozbiljnu štetu poretku i dobrobiti društva».

Čast koja mi je danas ukazana ojačat će moju predanost da govorim protiv povrede religijske slobode bez obzira gdje se ona događa i bez obzira protiv koga je ta povreda uperena. Čuvajući religijsku slobodu, čuvamo svakog pojedinca od nasilja, radimo za mir unutar i među nacijama, a nadasve štujemo Boga koji poziva svaku osobu da prigrli vjeru i način života koji želi slobodno, da vjeruje, kao što to kaže apostol Pavao, srcem!