Četvrti svjetski kongres o vjerskoj slobodi

Međunarodne udruge za vjersku slobodu

Rio de Janiero, Brazil, 26. lipnja 1997. godine.

Uvod

Međunarodna udruga za vjersku slobodu (IRLA) održala je od 23. do 26. lipnja 1997. godine svoj Četvrti svjetski kongres o vjer­skoj slobodi u Rio de Janierou. IRLA je radila na promicanju vjerske slobode u svijetu gotovo jedno stoljeće. (Njezina podružnica u Za­padnoj Europi, Association Internationale pour la Defense de la Liberte Religieuse, djelatna gotovo pedeset godina, nevladina je or­ganizacija akreditirana kod Ujedinjenih naroda.) Predstavljajući četrdesetak nacija i brojne denominacije, u sudionike Kongresa ubrajali su se brojni vjerske vođe, dužnosnici vlada i stručnjaci za vjersku slobodu iz akademskog svijeta.

Na kraju IRLA-inog Četvrtog svjetskog kongresa sudionici su dali visoku ocjenu i izrazili poštovanje prema nedavnom značaj­nom napretku u razvoju demokratskih, pluralističkih društava na južnoameričkom kontinentu. Iskustvo u svijetu pokazalo je kako je teško ukloniti svu netrpeljivost i svu vjersku diskriminaciju te osi­gurati punu jednakost pred zakonom za svakog pojedinca i sve vjer­ske organizacije. Postoji li društvo koje u tome ima savršen izvješ­taj? Stoga su sudionici, premda se svaki ideal vjerske slobode tek mora ostvariti u svakoj južnoameričkoj zemlji, pohvalili državne i vjerske vlasti i druge intelektualne vođe u Brazilu i drugim zemlja­ma zbog njihove sve veće potpore slobodi vjere i savjesti, s uvjerenošću da će nastaviti podržavati ove visoke ideale i dalje ih pri­mjenjivati.

Kao primarni sponzor Četvrtog svjetskog kongresa o vjerskoj slobodi, Međunarodna udruga za vjersku slobodu izjavljuje da je spremna pomagati građanskim i vjerskim vođama u svim dijelovi­ma svijeta u identificiranju bilo kakvih problema na području vjer­ske slobode s kojima se treba uhvatiti u koštac. IRLA nudi svaku moguću pomoć da se nađu rješenja za teške situacije danas i u bu­dućnosti.

Završna izjava

Sudionici Četvrtog svjetskog kongresa o vjerskoj slobodi Me­đunarodne udruge za vjersku slobodu u Rio de Janierou od 23. do 26. lipnja 1997. godine potvrđuju sljedeća načela i donose sljedeće zaključke:

Načela

Sudionici Kongresa

• Priznaju urođeno i univerzalno, općeljudsko pravo na vjer­sku slobodu kako stoji u Povelji Ujedinjenih naroda i onih država koje su se obvezale promicati i poticati “poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, bez razlike na rasu, spol, jezik ili religi­ju” (Povelja Ujedinjenih naroda, članak 1., sekcija 3.).
• Potvrđuju načela izražena u mnogim značajnim međuna­rodnim instrumentima koji govore o vjerskoj slobodi, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju za zaš­titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Deklaraciju o eliminaciji svih oblika netrpeljivosti i diskriminacije zasnovanih na religiji ili vjerskom uvjerenju, Američku konvenciju o ljudskim pravima, Afričku povelju o ljudskim i narodnim pravima i druge slične spo­razume i načela proglašena u Helsinškom aktu.
• Prihvaćaju i potvrđuju propise Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda Općeg komentara na članak 18. Međunarod­nog sporazuma o građanskim i političkim pravima, prihvaćenog 27. rujna 1993. godine, kojim je razrađeno značenje slobode reli­gije ili vjerovanja. Sudionici Kongresa osobito se slažu s priznanjem Općeg komentara o širini vjerske slobode u njezinoj odlučnosti da “članak 18. u primjeni nije ograničen na tradicionalne religije ili religije i vjerovanja s institucionalnim značajkama ili postupcima analognima onima kod tradicionalnih religija. Odbor stoga sa za­brinutošću gleda na svaku tendenciju da se diskriminira bilo koja religija ili vjerovanje iz bilo kojeg razloga, uključujući i činjenicu da su novoosnovane ili da predočavaju vjerske manjine koje mogu biti predmet neprijateljstva predominantne vjerske zajednice.” (Opći komentar, paragraf 2.)
• Priznaju važnu ulogu koju religija ima u životu i društvu te da je poštivanje slobode vjere i vjerovanja osnova za ljudske odno­se pa je stoga vitalna odgovornost svake države.
• Naglašavaju, posebice otkad u suvremenim pluralističkim društvima mnogi značajni problemi vezani uz vjersku slobodu potječu od nedostatka razumijevanja i od zakona i postupaka jav­nih dužnosnika koji, prije nenamjerno nego namjerno, opterećuju religiju, da je kritički važno dopustiti samo ona ograničenja oči­tovanja religije koja su propisana zakonom i nužna u demokratskom društvu, odnosno koja su opravdana zbog žurnih društvenih pot­reba što se ne mogu zadovoljiti na lakši način.
• Ponovno potvrđuju načelo neovisnosti crkava i drugih vjerskih zajednica u njihovim unutarnjim poslovima i izvršavanju svoje misije.
• Naglašavaju slobodu vjere ili vjerovanja, uključujući čovje­kovo pravo da promijeni svoju religiju ili vjerovanje i pravo da ta vjerovanja izražava i objavljuje drugima, ali uvijek uz poštivanje njihovih prava.

Zaključci

• Tijekom rada Kongresa različitim je vjerskim skupinama dana prilika da iznesu doživljene nepravde i IRLA-i predoče sluča­jeve netrpeljivosti i vjerske diskriminacije. Njihova izlaganja potvr­đuju potrebu za stalnom budnošću u traženju boljih putova za primjenu ideala vjerske slobode. IRLA će učiniti sve što može kako bi odgovorila na različite zahtjeve za praćenjem i drugim aktivno­stima koje su predložene tijekom tih izlaganja. Sažeti izvještaji pod­neseni IRLA-i bit će preneseni posebnom izvjestitelju o vjerskoj ne­trpeljivosti pri Ujedinjenim narodima.
• Između ostalog, IRLA će nastaviti pomagati ostvarivanje pro­duktivnog dijaloga između povrijeđenih skupina i odgovornih vla­dinih ili nevladinih organizacija radi poboljšanja situacija vezanih uz kršenje vjerskih ljudskih prava.
• Novi vjerski pokreti su izazovi i prilike za naše sve veće globalizirano i pluralističko društvo. Ovaj Kongres potvrđuje da načelo vjerske slobode jednako vrijedi za nove religije kao i za već utemeljene. Pozivamo da se svakom postupku vezanom uz društve­ni nered, koji se odnosi na nove vjerske pokrete, priđe osobito po­mnjivo kad se radi o vjerskim manjinama. Vlasti i javni dužnosnici trebaju pokazati oprez i osjetljivost kad karakteriziraju vjerske skupine ili uvjerenja, da bi izbjegli stigmatiziranje specifičnih sku­pina ili pridonijeli stvaranju netrpeljivosti. Tamo gdje se javlja kri­minal, treba primijeniti opće kaznene zakone i postupke, a odgo­vorni pojedinci trebaju odgovarati pred zakonom bez obzira koju religiju ispovijedaju.
• Slučajevi vjerske diskriminacije i netrpeljivosti sve se više javljaju u raznim krajevima svijeta, čak i u zemljama s jakom tradi­cijom ljudskih prava. Imajući to na umu, sudionici Kongresa po­hvaljuju prijašnje, a dobrodošlicom dočekuju buduće posjete raz­ličitim zemljama posebnog izvjestitelja o vjerskoj netrpeljivosti pri Ujedinjenim narodima, profesora Abdelfattaha Amora, da bi mo­gao pripremiti objektivna izvješća Komisiji za ljudska prava pri Uje­dinjenim narodima o svakom kršenju vjerske slobode.
• Vlasti, međunarodne organizacije i druge skupine trebaju potpomagati obrazovne napore u školskim nastavnim planovima i drugim prilikama imajući na umu temeljnu važnost vjerske slobo­de, uzajamnog poštovanja i tolerancije u širem okviru ljudskih prava.
• U kontekstu suvremenog pravnog sustava pravo vjernika da imaju neki oblik pravne osobe ili entiteta radi organiziranja svo­jih poslova od najveće je važnosti za iskazivanje vjerske slobode te skupine. Precizni oblik takvih entiteta sigurno će se razlikovati od zemlje do zemlje, bilo da se radi o registriranoj udruzi, trustu, kor­poraciji, neprofitabilnoj organizaciji ili nekom drugom obliku en­titeta uobičajenog za takve svrhe u određenom pravnom sustavu. Važno je omogućiti neku vrstu entiteta pod čijim okriljem vjerska udruga može stjecati i iznajmiti nekretnine za održavanje bogoslu­žja, načiniti ugovore, osnovati obrazovne ustanove za obučavanje svojih vjernika i pružanje obrazovanja mladima, za dobrotvorne svr­he, za uspostavljanje veza sa sestrinskim organizacijama u drugim zemljama i, općenito, ispuniti svoju vjersku misiju kako je smatra potrebnom. Takav status treba biti na raspolaganju na zahtjev, bez neopravdanog odlaganja. Za odbijanje ili poništenje priznanja sta­tusa entiteta treba postojati mogućnost sudskog priziva. Podložne usklađivanju s ustavom i zakonima pojedine zemlje, koji sami mo­raju biti usklađeni s općim međunarodnim obvezama koje odre­đuju vjersku slobodu, vjerskim organizacijama treba dopustiti da same odrede svoju crkvenu strukturu sukladno svojim vjerovanji­ma, uključujući teritorijalnu jurisdikciju i crkvenu politiku budući da je to stvar unutarnjih vjerskih poslova. Zahtjev za dobivanje sta­tusa entiteta ne treba rabiti kao mehanizam za ometanje napora vjerske organizacije da ostvari svoju vjersku zadaću.
• IRLA poziva vođe u vlasti po cijelom svijetu da poštuju sa­moodređenje kao temeljno pravo svakog pojedinca, uključujući i pravo da prema svojoj savjesti služi ili ne služi Bogu, da prakticira svoju vjeru u društvu i da mijenja svoju religiju ili vjerovanje. IRLA, osim toga, poziva vjerske i državne vođe da nastoje primijeniti ove temeljne ideale, prava i dužnosti na sve ljude.
• Prema zlatnom pravilu, vjerske skupine koje su u nekoj zemlji u većini, trebaju nastojati da manjinama u svojoj sredini daju istu visoku razinu poštovanja koju očekuju da se njihovim suvjernicima pruži u područjima u kojima su manjina.
• Svjesna da zakonodavstvo samo po sebi ne može riješiti sve probleme i izazove koje čini nedostatak uzajamnog poštovanja i tolerancije, IRLA poziva ljude dobre volje u cijelom svijetu da na­stoje na primjeni ideala vjerske slobode.