Uvodni govor glavnog tajnika Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj dr. sc. Dragutina Mataka na svečanoj skupštini Udruge u povodu Svjetskog dana vjerske slobode u Auli Sveučilišta u Zagrebu, 28. 01.2017.
Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj nastoji promicati preventivno i izravno slobodu vjerovanja, nevjerovanja ili promjene svojih uvjerenja prema 18. članku Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija iz 1948: ”Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.“
Ove ideale i ciljeve ne ostvarujemo birokratskim koalicijama, potpisivanjem obvezujućih dokumenata (što je primjerenije načinu rada političkih stranaka), već međusobnim susretima, upoznavanjem i prepoznavanjem onoga što je dobro u drugima. Naša je Udruga snažnija što je raznolikija. Predsjednik skupštine je zagrebački imam, rizničar je rabin, a predsjednik i tajnik Udruge su kršćani. S nama je i luteranski biskup te sociolozi religije i sveučilišni profesori koji nam pomažu da se ne zatvorimo u svoje religijske okvire i tako previdimo i zanemarimo druge i drugačije. Jedan od izuzetnih susreta upoznavanja je bio i posjet predstavnika vjerskih zajednica Hrvatske Islamskoj Republici Iranu gdje nas je poveo naš muftija dr. Azis ef. Hasanović. O dojmovima s te misije zbližavanja možete čitati u novom broju časopisa Vjerske slobode koji čete dobiti po završetku skupštine.
Geslo (slogan) ove godine je zajednički ideal i svetinja svih triju monoteističkih religija:
”Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“ (Levitski zakonik 19,18; Evanđelje po Marku 12,31)
”Nitko od vas istinski ne vjeruje sve dok ne želi svome bratu ono što želi sebi.“ (Poruka Poslanika – Hadith-Nawawi)
Ovaj predivni ideal odiše božanskim dostojanstvom i izvornim humanizmom, međutim, vrlo je izazovan i čini se nemogućim za primijeniti u svakodnevnici. Osim nekih zakašnjelih dječjih bolesti u našoj društvenoj zajednici uživamo vjerske slobode, međutim naše je doba vrlo nesigurno i opasno promjenjivo.
Kad je pao berlinski zid činilo se da počinje novo doba svekolikih sloboda, međutim unazad nekoliko mjeseci, zapravo od prije svega nekoliko tjedana, svjedocima smo podizanju betonskih i žičanih zidova koji odvajaju i udaljavaju ljude. Čelnici vodećih svjetskih sila kažu da im je samo stalo do svojeg naroda, svojih interesa i prosperiteta. Tko bi pomislio da u 21. stoljeću milijuni izlaze na ulice u Sjedinjenim Američkim Državama, jer im se uskraćuju osnovna ljudska prava kao zdravstvena skrb i jednakost među rasama i spolovima? Ove nam promjene dolaze neočekivano i brzo. Mogu li nas slične segregacije i promjene zateći i iznenaditi u vezi s vjerskim slobodama? Naravno, itekako. Područje religioznosti je uvijek bilo najplodnije tlo za nicanje raznih isključivosti u ime Boga i naroda.
Ako naša Udruga uspije posijati bar malo sjemena nesebične ljubavi prema našem geslu: ”Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“ možda nećemo biti lakim plijenom i žrtvama narcisoidnih sebičnjaka koji zavode moralne kolebljivce.
”Ne može biti pravde, [mira i slobode] bez voljnosti da se zagrli”¦“ zaključuje naš laureat Miroslav Volf u svojoj poznatoj knjizi Isključenje i zagrljaj (str. 227). Ovaj je skup izuzetna prilika za zbližavanje i zagrljaj. Opustite se i zbližavajte. Ne žurite kući ”“ još stignemo pogledati na televiziji kasni film ili rukometnu utakmicu”¦