Categories: arhiva, Vijesti iz svijeta

Predsjednikov govor za vrijeme Nacionalnog molitvenog doručka 2. veljače 2012.

20120229-obama.jpg

Predsjednik Sjedinjenih Država Barak Husein Obama

Washington Hilton, Washington, D.C.

Hvala. Molim vas, molim vas, zauzmite svoja mjesta. Dobro jutro svima. Lijepo je biti ujedinjen u molitvi s tolikim brojem prijatelja. Započinjem odavanjem sve slave i časti Bogu koji nas je sve danas ovdje okupio.

Želim zahvaliti dopredsjednicima Marku i Jeffu; mojem dragom prijatelju koji uvijek ima moju potporu, zamjeniku predsjednika Bidenu. (Pljesak.) Zahvaljujem svim članovima Kongresa ”“ Joe zaslužuje pljesak ”“ svim članovima Kongresa i mog Kabineta koji su danas ovdje; svim uvaženim gostima koji su prešli dug put kako bi bili ovdje. Ja neću biti tako zabavan kao Eric ”“ (smijeh) ”“ no zahvaljujem mu što je svoju poruku podijelio sa svima nama. Michelle i ja smo doista blagoslovljeni što smo ovdje



Ovo je treća godina kako dolazim na molitveni doručak kao Predsjednik. A, kao što je Jeff napomenuo, ranije sam dolazio kao senator. Moram reći da mi je lakše dolaziti u svojstvu Predsjednika. (Smijeh.) Ne moram doći puno ranije. No, uvijek je to bila prigoda koju sam cijenio. Tada možemo za trenutak zastati i okupiti se kao braća i sestre da bismo zajedno potražili Božje lice. U vremenu u kojem se lako izgubiti u žurbi i buci vlastita života ili pak biti uhvaćen u galami i srdžbi koje se danas prečesto smatraju politikom, ovi nas trenuci molitve uspore. Oni nas čine poniznima. Podsjećaju nas da smo, bez obzira kolike odgovornosti nosimo, koliko su visoki naši naslovi, koliku mislimo da imamo moć, samo nesavršene posude. Svi možemo uživati prednosti kad se okrenemo prema našem Stvoritelju, ako Njega slušamo. Ako Ga slušamo kloneći se prazne religioznosti.

Ovo je osobito važno upravo sada kad smo kao nacija sučeljeni s velikim izazovima. Naše gospodarstvo napreduje u oporavku od najgore krize zadnjih triju naraštaja, no prevelik broj obitelji još uvijek nastoji naći posao, vraćati kredit za kuću ili plaćati djeci školovanje, a u nekim slučajevima nemaju ni za hranu. Zbog naših muškaraca i žena u uniformama mi smo sigurniji, i na tome smo im zauvijek zahvalni, no rat, patnje i teškoće još uvijek postoje u mnogim zakucima svijeta. A mnogi od ovih muškaraca i žena kojima odajemo počast na blagdane Veterans Day i Memorial Day, vraćaju se i otkrivaju da, kada je u pitanju nalaženje posla ili ostvarivanje skrbi koja im je potrebna, mi za njih nismo tu onako kako bismo trebali biti.

Istina je da je za sučeljavanje s ovakvim izazovima potrebno zdravo odlučivanje, potrebno je mudro upravljanje. Znamo da život u pluralističkom društvu dijelom znači i da naša osobna religijska uvjerenja kao takva ne mogu odrediti naš odgovor na svaki izazov s kojim se susretnemo.

No, u trenucima molitve podsjetim se kako vjera i vrijednosti igraju veliku ulogu u pokretanju na rješavanje nekih od naših najhitnijih problema, u nastavljaju borbe kad nailazimo na prepreke, te u otvaranju našeg uma i srca za potrebe drugih ljudi.

Svoj sustav vrijednosti ne možemo ostaviti pred vratima. Ako ih ostavimo pred vratima, napuštamo moralno ljepilo koje je našu naciju stoljećima držalo skupa i dopustilo nam da postanemo malo savršeniji savez. Frederick Douglass, Abraham Lincoln, Jane Addams, Martin Luther King, Jr., Dorothy Day, Abraham Heschel ”“ većina je velikih reformatora u američkoj povijesti radila svoj posao ne samo stoga što je to bila zdrava politika ili stoga što su sve dobro analizirali ili stoga što su shvatili kako dobru politiku provoditi u djelo, već zato što je to nalagala njihova vjera i njihov sustav vrijednosti pozivajući ih na otvoreno djelovanje ”“ ponekad unatoč ravnodušnosti, a ponekad unatoč otporu.

Ni danas to nije drugačije za milijune amerikanaca, a sigurno ni za mene osobno.

Budim se svakog jutra i izgovorim kratku molitvu, provedem malo vremena u čitanju Pisma i osobnom bogoslužju. A povremeno moji prijatelji, neki od njih su i danas ovdje, prijatelji poput Joela Huntera ili T.D. Jakesa, navrate do Ovalnog ureda, nazovu telefonom ili pošalju elektronsku poštu, te tada molimo zajedno, a oni mole za mene i moju obitelj i za našu zemlju.

Ali to nije sve. Bio bih nemaran kada bih tu stao, kad bi moj sustav vrijednosti bio ograničen na osobne trenutke molitve ili privatne razgovore s pastorima ili prijateljima. Umjesto toga, moram pokušati, iako nesavršeno, ali moram pokušati osigurati da me ove vrijednosti pokreću kao jednoga od vođa ove velike nacije.

Stoga, kada govorim o našim novčarskim ustanovama koje igraju po istim pravilima kao oni na Main Streetu, kada govorim kako je potrebno biti siguran da osiguravajuća društva ne oštećuju one koji su već bolesni, ili osiguravam da beskrupulozni zajmodavci ne iskorišćuju najranjivije među nama, činim to stoga što doista vjerujem da će to učiniti gospodarstvo snažnijim za svakoga. Činim to i stoga što znam da je prevelik broj ljudi u našoj državi bio povrijeđen i prema njima se nepravično postupalo u zadnjih nekoliko godina, i vjerujem u Božju zapovijed da treba ”ljubiti bližnjeg kao sebe samoga“. Znam da inačica Zlatnog pravila postoji u svim svjetskim religijama i u svakom vjerskom sustavu, u hinduizmu, Islamu, Judaizmu i u Platonovim spisima.

A kada govorim o podjeli odgovornosti, to je stoga što istinski vjerujem da u vrijeme kada se mnogi bore, u vrijeme kad imamo ogromne gubitke, kada je teško tražiti od starijih čiji su prihodi ograničeni, ili od mladih koji otplaćuju studentske kredite, ili od obitelji iz srednje klase koje jedva plaćaju račune da sami snose breme odgovornosti. Tada razmišljam o sebi, ako sam voljan nečega se odreći kao onaj koji je osobito blagoslovljen, i odreći se nekih poreznih povlastica koje uživam, mislim da će to imati gospodarskog smisla.

To se za mene kao kršćanina poklapa s Isusovim učenjem ”komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti“. Odrazuje se tu i islamsko učenje kako oni koji su blagoslovljeni imaju obvezu uporabiti te blagoslove za pomaganje drugima, ili pak judaistička doktrina o umjerenosti i obzirnosti prema drugima.

Kada govorim o davanju jednakih mogućnosti svakom amerikancu, to je stoga što vjerujem kako, kada si mlada osoba može priuštiti visoko obrazovanje ili nezaposlena osoba iznenada ima priliku osposobiti se za posao i ponovno vratiti osjećaj časti i ponosa, te pridonijeti zajednici uz to što podupire vlastitu obitelj ”“ to svima nama pomaže napredovati.

Možda to znači da će laboratorij za istraživanja koji je blizu otkrića koje će spašavati živote ili tvrtka koja traži osposobljene djelatnike, malo bolje poslovati, pa će kao rezultat toga i svima nama biti bolje. To ima gospodarskog smisla. Ovo uvjerenje djelomice proizlazi iz moje vjere u zamisao kako sam čuvar svojega brata i svoje sestre, te da kao država zajedno rastemo ili zajedno padamo. Ja nisam usamljeni otok. Nisam sam u svom uspjehu. Ja uspijevam jer i drugi uspijevaju sa mnom.

Stoga kada odlučim zastupati pomaganje stranim državama ili spriječiti okrutnosti na mjestima poput Ugande ili se bavim problemima trgovanja ljudima, to nije samo pitanje jačanja savezništva, unaprjeđivanja demokratskih vrijednosti ili proširivanja američkog utjecaja diljem svijeta, iako se i to postiže i čini nas sigurnijima. Radi se jednako tako i o biblijskom pozivu na skrb o najmanjima ”“ o siromasima i onima na rubu društva.

Da bismo ispunili svoju odgovornost u Izrekama nam je rečeno: ”Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju“. A što se tiče ostalih, tu se može odražavati judaističko vjerovanje kako je najviši oblik samilosti učiniti svoj dio kako bismo pomogli drugima da se osamostale.

Postupati prema drugima onako kako bismo željeli da se prema nama postupa. Zahtijevati mnogo od onih kojima je mnogo dano. Živjeti po načelu da smo čuvari svoje braće. Skrbiti za siromašne i potrebite. Ovo su stara načela. Možemo ih naći u mnogim crkvama, vjerama, među mnogim vjernicima i među mnogima koji nisu vjernici. To su vrijednosti koje su ovu državu oduvijek činile velikom ”“ onda kada smo po njima živjeli; ne onda kad su bile samo prazne riječi ili smo ih spomenuli jedanput godišnje. One su oblikovale i moj osobni vjerski put.

I danas, unatoč mnogim izazovima s kojima se sučeljavamo, ovo su vrijednosti kojima se, vjerujem, moramo vratiti, u nadi da će Bog poduprijeti naša nastojanja.

Ipak, možemo ozbiljno tražiti i nastojati vidjeti kako su ove vrijednosti zaživjele u našoj politici i našim programima, i možemo se ozbiljno ne slagati oko najboljeg načina za njihovo postizanje. Rekao je C. S. Lewis: ”Kršćanstvo nema razrađen politički program”¦ Ono je namijenjeno svim ljudima u svim razdobljima, dok određeni program, koji bi možda odgovarao jednom mjestu i razdoblju, ne bi odgovarao nekom drugom.“

Proglašavanje naših programa biblijskim ne bi trebao biti naš cilj. Samo je Bog nepogrješiv, mi nismo. Michelle me često na to podsjeća. (Smijeh.) Umjesto toga, nadamo se da ljudi dobre volje mogu slijediti svoje vrijednosti, zajedničke temelje i opće dobro kako najbolje znaju, uz uzajamno poštivanje. I moram reći kako ponekad o poštovanju pričamo, ali se tijekom ovih rasprava jedni prema drugima ne ponašamo s poštovanjem.

No, iz dana u dan, za mnoge koji su ovdje, biblijski poticaji nisu samo riječi, oni su i djela. Svakoga dana na različite načine mnogi od vas žive svoju vjeru služeći drugima.

Bilo je vrlo nadahnjujuće prošlog mjeseca gledati tisuće mladih kršćana koji su napunili stadion Georgia Dome za vrijeme duhovnog okupljanja Passion Conference kako bi obožavali Boga koji oslobađa zasužnjene i radi na ukidanju modernog ropstva. Otkad smo u Bijeloj kući proširili i ojačali vjersku inicijativu, uspostavili smo partnerstvo s katoličkim Karitasom zbog pomaganja amerikancima koji se bore sa siromaštvom; radimo s organizacijama poput World Vision i American Jewish World Service, te Islamic Relief kako bismo vratili nadu patnicima diljem svijeta.

Diljem naše zemlje koledži su odgovorili na inicijativu Interfaith College Challenge i studenti su se međusobno povezali religijskim vezama u službi bližnjima. Preko poticanja odgovornog očinstva, poticanja posvajanja djece, pomaganja ljudima da nađu posao, pa do pomaganja veteranima, mi smo se udružili ruke s vjerskim skupinama diljem zemlje.

Mislim da svi shvaćamo kako ove vrijednosti ne mogu istinski doći do izražaja u našoj politici ili programima dok ne nađu mjesto u našim srcima. Biblija nas uči da budemo ”izvršioci riječi, a ne samo slušaoci“. Od nas se traži da imamo živu, nadahnutu, djelotvornu vjeru u svom vlastitom životu. Svatko je od nas pozvan da se nečega odrekne zbog dobrobiti drugih ”“ i da živi istinu naše vjere ne samo na riječima već i na djelu.

Pa čak i kad se pridružimo velikim raspravama našeg vremena ”“ kako ljude na najbolji način vratiti na posao, kako osigurati jednake mogućnosti svakom djetetu, koja je uloga vlade u čuvanju ove osobite planete koju je Bog načinio za nas, kako smanjiti izbijanje ratova ”“ čak i dok raspravljamo o ovim velikim problemima, moramo misliti o tome kakvu promjenu možemo učiniti svakoga dana u našim malim međuodnosima, u našem osobnom životu.

Kao nježan suprug, kao roditelj koji pruža potporu, kao dobar susjed ili susretljiv suradnik ”“ u svakoj od ovih uloga možemo pomoći u donošenju Njegova kraljevstva na zemlju. Iako je politika vlade važna za oblikovanje našeg svijeta, podsjećamo se da će nas mnoštvo djela ljubaznosti, srčanosti, milosrđa i ljubavi, poštovanje koje ukazujemo jedni drugima i velikodušnost jednih prema drugima u našem svakodnevnom životu nekako održati tijekom ovih teških vremena. Ivan nam kaže: ”Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce ”“ kako će ljubav Božja ostati u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.“

Mark je čitao pismo Billyja Grahama i ono me podsjetilo na veliku čast u mom životu kada sam posjetio časnog Billyja Grahama u njegovoj kući u planinama Sjeverne Caroline, dok sam s obitelji boravio u obližnjem hotelu.

Još se sjećam kako sam se penjao vijugavim putom uz planinu prema njegovu domu. Tada je imao devedeset i jednu godinu, i unatoč zdravstvenim problemima, dočekao me poput člana svoje obitelji ili bliskog prijatelja. Ovaj čovjek, koji je molio velike molitve što su nadahnjivale naciju, čovjek koji se činio većim od života, pozdravio me i bio prema meni ljubazan i nježan kako se samo može biti.

Bio je to doista prekrasan razgovor. Prije no što sam otišao, časni Graham je počeo moliti za mene, kao što je molio za brojne Predsjednike prije mene. Kada je molitvu završio, osjetio sam potrebu da i ja molim za njega. Nisam znao što bih rekao. Kako se moliš za čovjeka koji je molio za druge? No, kao u retku u Poslanici Rimljanima, Sveti Duh je posredovao kada ja nisam bio siguran što trebam reći.

I tako sam molio ”“ kratko ali od srca. Ja nemam intelektualni kapacitet ili plućni kapacitet poput nekih od mojih velikih prijatelja-svećenika koji se dugo mole. (Smijeh.) Ali, ipak sam molio. Tako smo se rastali, uz zagrljaj i topli pozdrav.

O tom sam susretu razmišljao cijelim putem niz planinu, ali i mnogo puta kasnije. Razmišljao sam i o svom vlastitom vjerskom putu ”“ o odrastanju u obitelji koja nije bila osobito religiozna; o prolasku kroz vrijeme osobnih sumnji i zbunjenosti; o susretu s Kristom prije mnogo godina kada ga uopće nisam tražio; o mnogim osobnim slabostima koje su nadvladane jednostavnom Božjom milošću. Razmišljao sam i o činjenici da sam dospio na vrh planine, izgovorio molitvu za Billyja Grahama ”“ čovjeka čija je vjera promijenila svijet i koja ga je održavala kroz pobjede i poraze, kroz pokrete i prekretnice ”“ ta me jednostavna činjenica učinila poniznim do srži.

Od tog sam trenutka ustaljeno padao na koljena moleći Boga za vodstvo, ne samo u osobnom životu i na kršćanskom putu, već i u životu ove nacije i za vrijednosti koje nas drže zajedno i održavaju nas jakima. Znam da će na On voditi. Kako dosada, tako i ubuduće. Stoga molim za Njegove bogate blagoslove nad svakim od vas u danima koji su pred nama.

Hvala vam. (Pljesak.)