Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima:

Dodatak Rezoluciji OSUN 2200 A(XXI) od 16. prosinca 1966; Službeni list SFRJ, br. 7/1976. Pakt je stupio na snagu 23. ožujka 1976.

UVOD

Države stranke ovoga Pakta,

– smatrajući da je, u skladu s načelima proglašenim u Povelji Ujedinjenih naroda, priznanje prirođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
– priznajući da ta prava proizlaze iz prirođenog dostojanstva čovjekove osobe,
– priznajući da se, u skladu s Općom deklaracijom o pravima čovjeka, ideal slobodnih ljudskih bića, koja uživaju građansku i političku slobodu i oslobođena su od straha i nestašice, može postići samo ako su stvoreni uvjeti prema kojima svatko može uživati svoja građanska i politička prava jednako kao i svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava,
– smatrajući da je, prema Povelji Ujedinjenih naroda, dužnost država da unapređuju opće i stvarno poštovanje prava i sloboda čovjeka,
– uzimajući u obzir da je pojedinac, imajući dužnosti prema drugim pojedincima i prema zajednici kojoj pripada, dužan nastojati unaprjeđivati i poštovati prava koja su priznata u ovom Paktu,
– sporazumjele su se o ovim člancima:

DIO II.

Član 2.

1. Svaka država stranka ovoga Pakta obvezuje se da će poštovati i osigurati svim pojedincima na svom području i podvrgnutima njezinoj sudbenosti prava priznata u ovom Paktu bez obzira na razlike kao što su one u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, rodu ili kojoj god drugoj okolnosti.
2. Gdje to već nije određeno postojećim zakonodavnim ili drugim mjerama, svaka država stranka ovog Pakta obvezuje se da, u skladu sa svojim ustavnim postupcima i odredbama ovoga Pakta, poduzme potrebne korake da se usvoje takve zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da oživotvore prava priznata u ovom Paktu.
3. Svaka država stranka ovoga Pakta obvezuje se:

a) osigurati da svatko čija su ovdje priznata prava i slobode povrijeđeni raspolaže djelotvornim pravnim sredstvom žalbe, čak kad bi tu povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu;
b) osigurati da pravo svake osobe koja uloži takvu žalbu utvrdi sudski, upravni, zakonodavni ili bilo koje drugo tijelo koje je nadležno prema njezinom zakonodavstvu, kao i razviti mogućnost sudskih pravnih lijekova;
c) osigurati izvršenje od strane nadležnih tijela ako se nađe da je žalba opravdana.

Član 4.

1. U doba izvanredne javne opasnosti koja ugrožava opstanak naroda i čije je postojanje službeno proglašeno, države stranke ovoga Pakta mogu, u opsegu koji je strogo određen potrebama situacije, poduzeti mjere koje ukidaju njihove obaveze iz ovoga Pakta uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama po međunarodnom pravu i ne povlače diskriminaciju jedino na temelju rase, boje kože, spola, jezika, vjere ili socijalnog porijekla.
2. Po toj odredbi ne mogu se ukinuti članci 6, 7, 8 (stavci 1. i 2.), 11, 15, 16. i 18.
3. Svaka država stranka ovoga Pakta koja se posluži pravom ukidanja mora odmah preko Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda obavijestiti ostale države stranke ovoga Pakta o odredbama koje su ukinute i o razlozima zbog kojih je to učinjeno. Daljna obavijest dat će se istim putem kada to ukidanje prestane.