Jonathan Gallagher

Direktor Adventističke medijske mreže,

Silver Springs, Maryland, Sjedinjene Američke Države

Četvrtog ožujka 1997. godine dvoje je vjernika Adventističke crkve, nakon mučenja, spaljeno na gradskom trgu u Buinaksku u Dagestanu, u južnom području ruskog Kavkaza. Hadžimurat Magomedov i njegova supruga Tanja Dmitrijenko nisu umoreni zato što su bili adventisti, već zato što su bili drukčiji.

I tu se postavlja pitanje: jesu li ova umorstva posljednji primjer stare netrpeljivosti ili preteče novog poretka? Ako pogledamo budućnost religije i ulogu države u sljedećem tisućljeću, možemo ukazati na različite čimbenike koji će djelovati na vjersku slobodu i ljudska prava.

• Smanjenje državnog nadzora

Smanjivanje državnog nadzora obično nailazi na opće odobra­vanje. Država se ne treba miješati u privatne poslove svojih gra­đana. Smanjenje utjecaja države znači veću individualnu slobodu.

Dobar dio tog smanjenja povezan je s eksplozivnim djelova­njem komunikacije koja vodi globalnoj povezanosti. Ono što je do­nijelo smrt komunizmu nije bila ideološka borba, već faks. Istočnu Njemačku nije uništio napad na Berlinski zid, već sveprožimajući utjecaj zapadnonjemačke televizije. U novom tisućljeću vjersko progonstvo neće biti primarna, od strane države podržavana aktiv­nost.

No, još je daleko od toga da kažemo kako ga neće biti. Upravo suprotno. Zbog nove povezanosti, oni koje svijet neće moći obli­kovati svojom po svijetu raširenom mrežom (world wide web — www) i svojim vrijednosnim sustavom, naći će se na margini. Pojedinci čija se religijska shvaćanja ne uklope u tu mrežu postat će novi ciljevi napada.

Staro progonstvo bilo je poticano državom. Nova netrpeljivost je kolektivno odbacivanje povezanih pojedinaca, zasnovano na novom globalnom identitetu čovječanstva. Oni koji se ne budu uklopili bit će brzo isključeni.

To nazivam “kolektivnim individualizmom” — zajedničkom osobnom odlukom mnogih koji još uvijek funkcioniraju kao rulja, ali koja se poziva na individualne vrijednosti. Zbog toga će vlasti morati poduzeti mjere protiv vjerskih manjina, ne zbog svog shva­ćanja religije i države, već zato da udovolje željama većine.

• Uloga vjere

U svijetu koji doživljava velike promjene religijska će sve više dobivati na vrijednosti. Ona osigurava pouzdanost i stabilnost u kaotičnom globalnom društvu. Umjesto da postane manje religij­sko, novo tisućljeće će biti svjedokom sve veće religioznosti.

Međutim, to izražavanje religioznosti neće biti na način tradi­cionalnih i institucionaliziranih oblika religije, već poosobljeno, individualizirano spajanje “korisnih” vjerskih elemenata. Dok se bude naglašavala uzajamna tolerancija, velike će kazne biti pred­viđene za one koji odbiju prikloniti se.

To će pak djelovati i na ulogu države i na vjersku slobodu. Vlasti će biti sve netolerantnije prema onima koji se odbijaju poistovjetiti sa srodnom vrstom religioznosti — što neće biti zahtjev državne ideologije, već prije “popularni zahtjev javnosti”.

Primjer za to je službeno klasificiranje vjerskih organizacija na “odobrene” i “neodobrene” religije. Novi zakoni o kojima se ras­pravlja u Istočnoj Europi (a u nekim su slučajevima već na snazi) pokazuju da zahtjev dolazi od vjerske većine koja svoj društveni nadzor želi nametnuti nacionalnoj državi. Čak i u Zapadnoj Europi službeno neprihvaćanje nekih religija od strane vlasti, pod krin­kom identifikacije opasnih sljedbi, pokazuje kako lako može doći do diskriminacije religije u povijesno liberalnim i pluralističkim društvima. Dodajmo ovoj mješavini vjerski fundamentalizam pa perspektive za vjerski tolerantno tisućljeće postaju sve crnje.

• Pet sloboda

Ljudski se rod stalno borio s pet temeljnih sloboda: slobodom da postoji, slobodom da djeluje, slobodom da zna, slobodom da se može kretati i slobodom da vjeruje i djeluje prema svojem uvjerenju.

U novom tisućljeću neke od ovih sloboda doživjet će osobit procvat, ali samim tim ne znači slobodu za sve.

Sloboda da zna, primjerice, postaje gotovo neograničena s obzirom na pristup znanju, informaciji i novostima po cijelom pla­netu. Za vjersku slobodu je sloboda komuniciranja značila da lokal­na netrpeljivost može brzo i lako postati svjetskim problemom. Ako nema protočne komunikacije, vlasti mogu raditi što žele — i često to čine — bez bojazni od reakcije vanjskog svijeta. Ostatak svijeta to jednostavno nije znao. Danas i u budućnosti ta mogućnost postaje sve manjom. Skupine koje zastupaju ljudska prava sposobne su, koristeći nova sredstva komuniciranja, proširiti informaciju tako daleko da se svako zlostavljanje može brzo publicirati. I kako se ove tehnologije budu razvijale, bit će jako ograničena sposobnost svake države da nadzire tok informacija. Sloboda da se zna obično otvara bolje izglede za vjersku toleranciju. No, ako svi i znaju, što vrijedi ako nikoga nije briga?

Sloboda kretanja također je sve veća u globaliziranom društvu. I ovdje se uloga države smanjuje kako se uklanjaju granice i pove­ćavaju prilike za putovanje. U novom tisućljeću sloboda kretanja će poticati globalizaciju, a ona obično prelazi u sve veću toleranci­ju. No, što se događa kad se nema kamo otići? Mayflowerovi prvi useljenici imali su bar Novi svijet kad je kod kuće progonstvo po­stalo nepodnošljivo. Kako se ostvaruje globalizacija, tako se ostva­ruju i prihvaćene norme i vrijednosti. Oni koji odluče ne prihvatiti ove norme i vrijednosti brzo će ustanoviti da nemaju kamo otići.

S novim tisućljećem dolaze i veće prilike za postojanje i djelo­vanje. Nestaju tradicionalni modeli uloge, koncepti zaposlenja se mijenjaju. Tko ste i što radite, otvoreno je sve većoj mogućnosti izbora. Pa ipak, u svemu tome sloboda za postojanje i djelovanje ostaje pod nadzorom onoga što su drugi spremni tolerirati. I po­novno, država u budućnosti nije toliko autokratski nadzorni stroj, koliko izraz volje većine pojedinaca.

Ova će se volja najviše odraziti na slobodu vjerovanja i kako će ta sloboda djelovati na većinu. Ako vaša vjerovanja budu minimal­no utjecala na društvo, onda će vas tolerirati, ali ne i prihvatiti. Međutim, ako većina ozbiljno odbaci utjecaj i djelovanje vaših vjerovanja, moć države (čitaj: zajednička želja većine) ustat će pro­tiv vas. A budući da vjerske organizacije postaju sve individualiziranije, očekujte da će posljedice takve netolerancije “neodob­renih religija” biti sve teže.

• Budućnost religije u globalnoj državi

Sve veća globalizacija dovodi do prividnog paradoksa. Pove­ćanje religioznosti prati smanjenje tolerancije jer konačno pitanje nije što je ljudima dopušteno vjerovati, već do koje im je mjere dopušteno svoja vjerovanja pretvoriti u djelo.

Uz sve veću uniformnost društva po cijelom svijetu, u kojem su lokalne vlasti manje važne od koncepta “globalnog čovječanstva”, ideal tolerancije može se lijepo prikazati kao sjajan znak napretka, ali će njegova primjena biti strogo ograničena: “Možete vjerovati što god želite, dokle god vaša vjerovanja ne utječu na druge.”

Ideja društva koje tolerira i omogućuje osobitost bila je pozi­tivan čimbenik u pluralističkim društvima. Kako se svijet sve više povezuje i kako se mnoge slobode povećavaju, ironija je u tome što ćemo, što sličniji svi postajemo, manje biti spremni tolerirati one koji se budu razlikovali od nas. Razmislite o religiji. Zajednički su­stav vrijednosti povezanog svijeta djelovat će protiv onih koji imaju vlastita snažna osvjedočenja. Diskriminacija u budućnosti neće biti stvar zajedničke vjerske netrpeljivosti, već prije pragmatični pri­stup koji kaže: “Društvo si ne može priuštiti toleriranje takvih po­jedinaca.”

Linč bračnog para s početka ovog članka u Dagestanu pokazuje da “biti različit” i u novom tisućljeću donosi posljedice. Dok novi svjetski poredak ka­že da cijeni pluralizam, ovaj tragični događaj pokazuje potrebu da se čovjek uklopi u društvo sa zajedničkim vrijednosnim sustavom.

Drukčije kuhinje i jezike možemo smatrati zanimljivima, no drukčije religije, sa snažnim vjerovanjima i životom, prijetnja su društvu zasnovanom na zajedničkim pretpostavkama. A što svijet bude više kretao prema globalnoj perspektivi, to manje će biti sposoban prihvatiti one koji na stvari gledaju drukčije. Kakva iro­nija da će povećavanjem osobnih sloboda u svijetu i porastom re­ligioznosti snage koje nas pokreću biti iste one snage koje će dis­kriminirati i donijeti netrpeljivost! U tisućljetnoj košnici global­nog jedinstva čovječanstva svaka će strana pčela radilica u košnici brzo biti na smrt izbodena.

• Tisućljetni zaključci

Tu se pojavljuje više ideja:

• Širenje osobnih sloboda može rezultirati većom netrpeljivošću i eventualnom uskraćivanju slobode onim pojedinci­ma koji odluče izraziti svoju vjersku slobodu.
• Povećanje globalnosti koje će na površini stvoriti novo zlat­no doba u sebi nosi sposobnost ograničenja slobode vjerskog izražavanja.
• Vjerske manjine trebaju se mnogo više bojati ujedinjenog svi­jeta koji će, navodno, biti slobodniji od današnjeg.
• Koncepti vjere bit će tolerirani ukoliko pomažu pojedinci­ma, a izloženi otporu zbog svojeg djelovanja na društvene, političke i etičke paradigme.
• Religija će biti prihvaćena kao unutarnja stvar. Ako njezin utjecaj na državu (čitaj: društvo) bude smatran negativnim, ona će biti odmah odbačena. Nema iznimaka!
• Nova netrpeljivost bit će zasnovana na bojazni da se ljudi vjere smatraju prijetnjom novom zlatnom dobu.

“Što je sloboda?” pitao se Archibald MacLeish, a onda pokušao odgovoriti na pitanje:

“Sloboda je pravo odlučivanja: pravo da sami stvorite mo­gućnosti za izbor. Bez mogućnosti izbora i njegovog ostvarenja čo­vjek nije čovjek, već član, instrument, stvar.”

Samo ako priznamo ovu temeljnu istinu, ima nade za vjersku slobodu u trećem tisućljeću.