26.12.2018. u 89. godini u Stubičkim Toplicama umro je jedan od osnivača humanitarne organizacije Adra Hrvatska, Športsko-rekreativnog društva “Ferdinand Budicki”, kao i Udruge za vjersku slobodu u RH, njezin dugogodišnji tajnik i istaknuti borac za slobodu savjesti i vjeroispovjedi, umirovljeni pastor Velimir Šubert.
I sam vlasnik izdavačke kuće “Esdea”, bio je i jedan od inicijatora Bookcrossinga u Hrvatskoj. Zapravo, bio je prvi i najpoznatiji zagovaratelj tog načina širenja knjiga. U zadnje vrijeme bio je u Zagorju poznatiji kao osnivač “Družbe dobrih ljudi”, čije su humanitarne inicijative svakog Božića obradovale stotine potrebite djece, samaca i siromašnih obitelji. Pomagao je brojnima dok ga je zdravlje služilo, a ovog Božića, nažalost, njemu nitko nije mogao pomoći – osim Boga, čiji ga “neraspadljivi vijenac” očekuje, riječima sv. apostola Pavla.
O ovom izuzetnom čovjeku moglo bi se puno dobra reći.
Kolege s kojima je radio kažu sljedeće:
“Nakon duge i teške bolesti usnuo je snom nakon kojeg će život zauvijek pobijediti smrt. To je propovijedao, za to je i živio i to je predavao drugima u naslijeđe, starima i mladima, zdravima i bolesnima.
Svoju pastorsku službu otpočeo je za nas davne 1957. godine te služio Osijeku, Slavonskom Brodu, Virovitici i Zagrebu. Stjecao je prva iskustva, te je na planu evangeliziranja i brige za duše pokazao izuzetnu upornost i sklonost da na duhovnom i tjelesnom planu pomogne potrebnima. Nije proteklo ni pet-šest godina nakon stupanja u službu, već je, unatoč nerazumijevanja nadređenih počeo s prvim izdavanjem evanđeoskih materijala što je u ono vrijeme komunističkog uređenja bila vrlo osjetljiva aktivnost o čemu se tada itekako moralo voditi računa. Dolaskom u Zagreb 1964. na službu u najveću crkvu u tadašnjoj Zapadnoj oblasti, ide u propovijedanju evanđelja korak dalje; s grupom vjernika osniva Centar za istraživanje Biblije Znaci vremena i pod njenim pokroviteljstvom Dopisnu biblijsku školu. Počinje izdavanje časopisa Znaci vremena, a DBŠ počinje sa svojim radom. Samo par godina kasnije, s grupom medicinskih djelatnika osniva Centar za promicanje zdravog načina života Život i zdravlje. Na unutarnjem crkvenom radu pokazuje posebni dar njegovanja crkve, brigu za mlade i stare. Mi koji smo bili njegovi vjernici ne znamo za neku crkvenu aktivnost gdje nije bio uključen. Godinama je svake nedjelje između 10 i 20 vjernika išlo u kolportažu. Literatura se umnožavala, dijelile se ili prodavale na tisuće primjeraka knjiga i časopisa, upisanih u DBŠ je bilo na stotine. Crkva je bila puna, vjernici nisu mirovali, duh misije je živio jer je on kao pastor bio misija.
Ubrzo preuzima mjesto direktora izdavaštva, te izdavačka aktivnost biva sve bogatija časopisima i knjigama. Obzirom da je njegova vizija za širenjem literature u nekim očima bila pomalo megalomanska, pokazao je izuzetnu upornost, a rezultati su bili evidentni: obraćenja, živa crkva te posvećenost i požrtvovnost vjerništva.
U to vrijeme pored Knjižare preuzima dužnost blagajnika i tajnika Zapadne oblasti. I tu pokazuje posebni dar vođenja administrativnih poslova. Opći je dojam da je uspješno i požrtvovno obavljao svaku dužnost koja mu je bila povjerena.
Tijekom 1977. godine biva izabran za tajnika i blagajnika Jugoslavenske unije Kršćanske adventističke crkve te tu dužnost obavlja sve do svog umirovljenja 1990. godine. Posao je uspješno vodio te razvijao i unapređivao rad blagajnika po oblastima i mjesnim crkvama. Njemu kao umirovljenom pastoru Unijski odbor povjerava osnivanje humanitarne organizacije ADRA što on 1989. godine i čini kad je osnovana ADRA Hrvatska. S obzirom na ratna zbivanja, Crkva je na tom planu već mogla aktivno i uspješno djelovati. U početku je Velimir Šubert bio direktorom, a kasnije je to bio još jednom.
Ne treba zanemariti niti njegov rad na osnutku Udruge za vjersku slobodu u kojoj je bio dugo godina tajnikom koju je uspio učiniti respektabilnim faktorom u društvu koju se čuje i do čijeg se mišljenja drži. U toj je Udruzi bio tajnikom do 2012.
Zadnjih nekoliko godina osniva u Zagorju “Družbu dobrih ljudi” s ciljem pomaganja drugima te je time također u svim sferama društva bio vrlo cijenjen, kao kršćanin, kao pastor i kao dobrotvor. Njegovu bolest, sredina u kojoj je živio doživjela je kao gubitak, a njegova smrt zasigurno pogađa mnoge kao i nas koji smo s njim surađivali.
Možda je najprikladnjie za kraj posuditi riječi njegovog sina Branimira Schuberta u kojima dirljivim riječima kaže ovo: „Riječi nisu dovoljne. Ništa nas ne može pripremiti na odlazak nekog voljenog. Bilo da je smrt rezultat neke nesreće ili zbog bolesti, ona nas uvijek zatekne nespremne. Smrt je tako duboko osobna i u konačnici potresna, da nas ništa ne može pripremiti za njen dolazak. Sa svakom smrću događa se gubitak. A svaki gubitak završava tugom… Ali, ostaje nada:
„I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju. I više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe.“ (Otkrivenje 21,4. Šarić)“ Iskrena sućut u ime pastorskog zbora te svih djelatnika KAC”