Opća deklaracija o pravima čovjeka:
Usvojena i proklamirana rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 217A (III) od 10. prosinca 1948.g.
Ratificirana Sl. l. br. 7/1971.
UVOD
BUDUĆI da su priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
BUDUĆI da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
BUDUĆI da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
BUDUĆI da je bitno da se unaprjeđuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda,
BUDUĆI da su narodi Ujedinjenih naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji društveni standard u široj slobodi,
BUDUĆI da su se države Članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim narodima, postignu unaprjeđenje općeg poštovanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
BUDUĆI da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,
GENERALNA SKUPŠTINA PROGLAŠAVA
OVU OPĆU DEKLARACIJU O PRAVIMA ČOVJEKA kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki pojedinac i svako tijelo društva, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da učenjem i odgojem doprinesu poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država Članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom sudbenošću.
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedni prema drugome postupati u duhu bratstva.
Član 2.
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodnosno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se činiti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti.
Član 3.
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Član 4.
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.
Član 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
Član 6.
Svatko ima pravo da na bilo kojem mjestu pred zakonom bude priznat kao osoba.
Član 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.
Član 8.
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu podijeljena u ustavu ili zakonu.
Član 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatvoru ili izgonu.
Član 10.
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud zbog utvrđivanja njegovih prava i obaveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.
Član 11.
(1) Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo smatrati se nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaže na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu
(2) Nitko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili propusta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo počinjeno.
Član 12.
Nitko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.
Član 13.
(1) Svatko ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja unutar granice svake države.
(2) Svatko ima pravo napustiti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i vratiti se u svoju zemlju.
Član 14.
(1) Svatko ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama utočište pred progonima.
(2) Na to se pravo nitko ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili postupku suprotnom ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Član 15.
(1) Svatko ima pravo na državljanstvo.
(2) Nitko ne smije samovoljno biti lišen svog državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.
Član 16.
(1) Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i da osnovati obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
(2) Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak.
(3) Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.
Član 17.
(1) Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima.
(2) Nitko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.
Član 18.
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu promjeniti svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, izražava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.
Član 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Ovo pravo obuhvaća slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i priopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Član 20.
(1) Svatko ima pravo na slobodu mirnog zborovanja i udruživanja.
(2) Nitko ne može biti prisiljen pripadati nekom udruženju.
Član 21.
(1) Svatko ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
(2) Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
(3) Volja naroda treba biti temelj vladine vlasti: ta se volja treba izražavati na povremenim i istinskim izborima koji se trebaju provoditi općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasovanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasovanja.
Član 22.
Svatko kao član društva ima pravo na socijalno osiguranje i pravo na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava potrebnih za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti, putem državne pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.
Član 23.
(1) Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu o nezaposlenosti.
(2) Svatko bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.
(3) Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava čovjeka dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
(4) Svatko ima pravo, zbog zaštite svojih interesa, osnivati sindikate i učlanjivati se u njih.
Član 24.
Svatko ima pravo na odmor i rekreaciju, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.
Član 25.
(1) Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći.
(2) Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, rođena u braku ili izvan njega, trebaju uživati jednaku socijalnu zaštitu.
Član 26.
(1) Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje treba biti besplatno bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba biti obavezno. Tehničko i stručno obrazovanje treba biti općenito pristupačno, a više obrazovanje treba također biti svima pristupačno na temelju sposobnosti.
(2) Obrazovanje treba biti usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na učvršćivanju poštovanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba unaprjeđivati razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama, i treba unaprjeđivati djelatnost Ujedinjenih naroda na održanju mira.
(3) Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja za svoju djecu.
Član 27.
(1) Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i u njegovim koristima.
(2) Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proistječu ma od kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog proizvoda kojemu je on autor.
Član 28.
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.
Član 29.
(1) Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti.
(2) U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu.
(3) Ta prava i slobode ni u kojem slučaju ne mogu se primjenjivati suprotno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Član 30.
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništenje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.