Osvrt adventističkog pastora uz Međunarodni dan vjerske slobode, 28. siječnja 2012.

Dok uobičajeno odlazimo u svoje molitvene domove subotom, možda nismo ni svjesni da u svijetu postoje adventisti i pripadnici drugih vjerskih zajednica koji ne mogu uživati takvu prednost. John Graz, koji se bavi vjerskom slobodom, upozorava na stanje vjerskih sloboda u svijetu i upućuje nas kako da se aktivnije uključimo u borbu za ovo temeljno ljudsko pravo. I kako da, bar što se tiče Hrvatske, očuvamo ovu divnu slobodu koju uživamo.

U jesen 2001. godine adventistički pastor S. R. i dvoje vjernika Kršćanske adventističke crkve počeli su propovijedati u malom gradu Nukus u Uzbekistanu. Ova je skupina kupila kuću za bogoslužje, i u međuvremenu je kršteno još četvero ljudi. U siječnju 2003. godine održana je evangelizacija kojoj je bilo nazočno i trideset pet osoba. Petnaest osoba se namjeravalo krstiti. Navodim pismo koje smo primili iz Uzbekistana:

“8. veljače, kad su se pastor S. R. i njegova mala skupina od trinaest osoba okupili u kući, došlo je dvanaest vojnika i policajaca. Ova skupina u tom trenutku nije održavala sastanak, ali policija je sastavila popis svih sudionika i zatražila od njih da napišu i potpišu pismo koje objašnjava svrhu tog sastanka. Onda su im oduzeli literaturu, uključujući i Biblije. U budućnosti im je zabranjeno održavanje bilo kakvih sastanaka.”

Nekoliko tjedana kasnije svih trinaest je osuđeno i kažnjeno uz obrazloženje da su sudjelovali u nezakonitom sastanku. Možda ćete reći: “Ovo nije veliki problem. Platili su kaznu i sve je riješeno.” Ali zamislite da se to dogodi svaki put kad održavate molitveni sastanak, proučavate Bibliju ili imate bogoslužje.

 

Stanje u svijetu

Zamislite da živite u Turkmenistanu. Vlasti su 1999. godine razorile vašu jedinu crkvu. Zašto? Zato što je nova vlast odlučila da vaša crkva ne može biti registrirana. Vi pozovete vjernike u svoj dom, ali dođe i policija, kazni vas i istjera vas iz vašeg stana. I vi sada živite na ulici. Hoće li vam vaš pastor moći pomoći? Neće, jer je on prisiljen raditi kako bi zaradio za život svoje obitelji. U subotu želite poći u crkvu, ali nema crkve ili stana u koji možete otići. Jedino mjesto na koje možete otići je gradski park. Tamo se potajno možete sastajati sa svojom braćom i sestrama. To se događa u Turkmenistanu.

U Pakistanu, Indoneziji ili Nigeriji mogu vas napasti fanatici. Vaša kuća ili crkva može biti razorena. Zašto? Zato što neki vjeruju da vas, ako ne prihvaćate tradicionalnu religiju, treba prisilno obratiti. Da ste kršćanin u Sjevernoj Koreji, živjeli biste u stalnom strahu od optužbe.

 

Ljestvica vjerske slobode

Prema Svjetskom izvješću o vjerskoj slobodi 2002. godine1 osam država uopće nije imalo vjersku slobodu, a u dvadeset sedam su ograničenja velika. Vjerska sloboda je u mnogim mjestima zaštićena: Američki kontinent, Zapadna Europa i Južni Pacifik. Nažalost, područja kao što su saharska Afrika suočavaju se sa sve više izazova poput međureligijskih napetosti, i mogu postati prijetnja tradicionalnoj klimi tolerancije. Više od polovice svjetskog stanovništva živi u zemljama u kojima je teško ili nemoguće javno ispovijedati vjeru.

Zemlje u kojima prevladava Pravoslavna crkva — Rusija ili Grčka, primjerice — teško prihvaćaju pojam vjerske slobode. U komunističkim zemljama (Sjeverna Koreja ili Vijetnam) i državama sa strogim islamskim zakonima (Saudijska Arabija ili Iran) stanje vjerske slobode je najteže.

Politička i vjerska nesnošljivost ne štede nijednu skupinu. Muslimani kao i kršćani mogu biti progonjeni, uključujući i one koji žive u islamskim zemljama gdje su oni disidenti ili manjina poput šijiti u Saudijskoj Arabiji.

 

Vjerski ekstremisti i opasni kultovi

Usprkos svim međunarodnim deklaracijama i konvencijama koje podupiru ili potpisuju mnoge zemlje, vjerska sloboda je u našem svijetu stalan izazov. Vjerski ekstremizam je ozbiljna prijetnja u islamskim zemljama, kao i u nekim pokrajinama u Indiji, Šri Lanki, Gruziji i Rusiji te u nekim dijelovima Istočne Europe, kao što su Srbija, gdje adventiste ponekad napadaju i spaljuju im crkve (prema priloženoj fotografiji, vidi se da ekstremizam ne bira države prema političkom uređenju – snimljena je u Londonu 2008; op. urednika)2 Vjerski ekstremisti ne napadaju samo vjerske manjine u vlastitim zemljama, već svoj radikalizam izvoze i u druge zemlje.

Paul Marshall, suradnik u Centru za vjersku slobodu “Kuća slobode”, u svojem članku “Utjecaj radikalnog islama na Afriku” piše: “Međutim, više zabrinjava širenje rigidnih oblika islama koji su povijesno vrlo rijetki južno od Sahare, koji stvaraju podjele, kaos i nasilje u Južnoj i Zapadnoj Africi”.3 

Antisektaška politika u Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu ohrabruje vlast i medije da objave službeni popis “sekti i opasnih kultova”, ciljajući na sve vjerske manjine.4 Dobra vijest je da je nova vlast u Francuskoj prilagodila svoj stav. Znači li to da je opasnost prošla? Ne! Protuvjerski aktivisti samo čekaju priliku da ponovno provode svoju politiku diskriminacije.5

 

Prozelitizam i sigurnost: nove prijetnje

Prozelitizam se često spominje kao negativna posljedica vjerske slobode, svjedoči iskustvo evanđeoskih kršćana i kultova u Latinskoj Americi, Istočnoj Europi i Rusiji. Vlasti često izdvajaju vjerske manjine. Problem je u tome što nema općenite definicije prozelitizma koja se ne sukobljuje sa slobodom govora. Većina tradicionalnih religija razlikuje prozelitizam od evangelizacije, zadržavajući izraz prozelitizam isključivo za manjine.

Tijekom prošlih nekoliko godina Ruska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva su imale ozbiljne rasprave o ovom pitanju. Napetosti su dosegle točku kad papi nije bilo dopušteno posjetiti Rusiju i Gruziju. Za Pravoslavnu crkvu vjerska sloboda otvara vrata prozelitizmu koji se smatra “divljim natjecanjem među vjerama, invazijom novih religija, sekti i sotonizma”. Na temelju ove definicije nije teško zamisliti veliku koaliciju tradicionalnih crkava i religija protiv prozelitizma. Ovakva koalicija bila bi prijetnja slobodi ispovijedanja vjere. Ona bi također bila usmjerena na vjerske manjine kao što su adventisti.

Hindusi i muslimani vide prozelitizam u svakoj aktivnosti u cilju obraćenja. Ali broj hindusa, budista i muslimana raste u tradicionalno kršćanskim zemljama, i ne brine ih ovo pitanje kad su oni izravno uključeni u propovijedanje vlastite vjere.

Sigurnost je drugi problem. Nije jednostavno održavati ravnotežu između sigurnosti i poštivanja slobode. Antiteroristički zakoni ili uredbe mogu predstavljati istinski problem nekim vjerskim skupinama. Vlasti mogu muslimane koji prakticiraju svoju vjeru smatrati potencijalnim teroristima. Male kršćanske crkve u islamskim zemljama smatraju se fundamentalistima i stoga opasnima. Potreba za sigurnošću može opravdati politiku protiv vjerske slobode.

Međutim, ne smijemo previdjeti stvarnu opasnost za mir i sigurnost od nekih radikalnih vjerskih skupina. Marshall navodi izjavu fundamentalističkog aktivista: “Mi naša sredstva dobivamo od (…) i (…). Službeno se novac koristi za kupnju lijekova, ali u stvarnosti mi primamo novac za našu djelatnost i kupnju oružja”.6

 

Izazov za sve nas

Ja volim hrabru izjavu Ellen G. White: “Mi ne poštujemo Božju volju ako mirno sjedimo i ne činimo ništa da sačuvamo slobodu savjesti.” 7 Nacionalna udruga za vjersku slobodu osnovana je 1889. godine, a Međunarodna udruga za vjersku slobodu četiri godine kasnije, 1893. Međunarodna udruga za vjersku slobodu (International Religious Liberty Association, IRLA) jedna je od najboljih udruga na području vjerske slobode danas. Ujedinjeni narodi upravo su njoj dodijelili savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda. To nam pruža priliku da govorimo pred vladama svijeta i branimo vjersku slobodu. Kakva velika prednost!

 

Mreža prijatelja

Osnovno oruđe, i jedno od najučinkovitijih, u obrani vjerske slobode je naša mreža prijatelja. Što više prijatelja imamo među državnim dužnosnicima, diplomatima, zakonodavcima, stručnjacima i vjerskim vođama, to smo u boljem položaju da obranimo Crkvu i njezine vjernike. Trebamo poznavati prave osobe i redovito se s njima susretati. Mi također trebamo biti na pravom mjestu, tamo gdje su utjecajni ljudi, i razumjeti zakonodavne i političke procese.

Mi imamo pristup Ujedinjenim narodima, Povjerenstvu za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Vladi Sjedinjenih Američkih Država te mnogim vladinim i vjerskim vođama. Za održavanje i razvijanje ovakve mreže potrebna nam je ustrajnost i dobro obrazovani ljudi. Ako ovo postignemo, možemo riješiti mnogobrojne poteškoće. Mi možemo raditi na poboljšanju zakona koji nas diskriminiraju.

To je bio slučaj na Filipinima, u Brazilu, Ugandi i Rumunjskoj. Mi smo s Božjom pomoći riješili ozbiljne probleme u vezi sa svetkovanjem subote. Bez mreže prijatelja to bi bilo nemoguće. Adventistička crkva u svakoj zemlji treba veleposlanike na najvišoj razini. Svaka mjesna crkva treba veleposlanike. Ovo je uloga Odjela za odnose s javnošću i vjersku slobodu (Public Affairs and Religious Liberty, PARL). Učinite sve kako biste ga imali u svojoj crkvi. Učinite sve kako biste imali pravu osobu na pravom mjestu.

Izjava Ellen G. White na mene uvijek ostavlja dojam: “Barjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdizali utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u prošlim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren našim rukama.”8 

 

Što možemo učiniti kao pojedinci

1. Vjerujmo u Boga! On je Gospodar povijesti. Nemojmo se bojati budućnosti.

2. Budimo vjerni! U Rumunjskoj je 650 studenata odbilo polagati ispit subotom. Podigli su tužbu i pobijedili.

3. Molimo se! Molimo se za one koji su progonjeni. Oni trebaju naše molitve. Oni trebaju znati da se milijuni braće i sestara u svim državama svijeta mole za njih.

4. Ne napadajmo druge vjere! Adventisti ne provociraju. “Ako je moguće — koliko je do vas — budite u miru sa svima.” (Rimljanima 12,18)

5. Poduprimo one koji brane vjersku slobodu u crkvi i društvu.

6. Propovijedajmo Radosnu vijest! Isus je jedini koji može dati savršenu slobodu.

7. Promičimo i branimo vjersku slobodu! Kršćanska adventistička crkva je od svojega početka zagovarala vjersku slobodu.

 

 

 

 

 

 

John Graz, direktor Odjela za odnose s javnošću i vjersku slobodu Generalne konferencije Adventističke crkve

 

Bilješke

1 Izvješće o vjerskoj slobodi u svijetu 2002. (Silver Spring, Md.: Public Affairs and Religious Liberty Department, Seventh-day Adventist Chuch, 2002).

2 Ray Dabrowski, “Serbia: Beaten Pastor Still in Hospital, New Churches Vandalized”, ANN, 5. veljače 2003.; Valery Ivanov, “Russia: Novgorod Adventist Church Burned in Suspicious Fire”, ANN, 9. rujna 2003.

3 Washington Post, 16. listopada 2003.

4 John Graz, “Sects: France Versus U.S.A.”, Fides et Libertas, 2001. (Silver Spring Md.: International Religious Liberty Association 2001., str. 64—71.

5 John Graz, “No Sects, Please; We’re French”, Liberty, siječanj/veljača 2002.

6 Isto.

7 Ellen G. White, Christian Service, str. 162.

8 Ellen G. White, Djela apostolska, str. 43.