U Dubrovniku je za vrijeme agresije, opsade i okupacije formiran Odbora za ljudska prava Crvenog križa, s ciljam da djeluje preventivno. Bolje je spriječiti stradanje, a ne biti pasivan, pa onda kada se zločini dogode, negodovati i prijavljivati. Odbor su sačinjavali predstavnici svih nacionalnosti, vjera i svjetonazora.

Gospodin don Stanko Lasić se za vrijeme opsade Dubrovnika 1991. god.  povezao s pripadnicima svih vjera, naroda, dobi, i spola zalažući se za sprečavanje sukoba i mržnje među ljudima. Ovo se je nastojanje višestruko isplatilo. U Dubrovniku praktički nije bilo sukoba među ljudima i stradanja. Dok je razaranje Grada doseglo razinu međunarodnog zločina, opkoljeni građani su bili slobodni od međusobnih sukoba. Sačuvali su visoku razinu tolerancije i solidarnosti. Ovim je primjerom Dubrovnik postao još uzorniji kulturni centar Hrvatske, ali i međunarodni stoljetni centar mira i tolerancije na Mediteranu.

Sud u Haagu je kaznio mnoge za zločine i prikazao razne oblike mržnje, a u toku novih sukoba u arapskim zemljama i drugdje opet su se dogodili i mnogi zločini. Dubrovnik, međutim, ostaje upečatljivi primjer tolerancije i jasni putokaz za našu i međunarodnu budućnost.  

Don Stanko je u teškim trenucima rata, opsade, okupacije, progona, razaranja i straha bio uzor tolerancije i dobra i zato mu Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj rado uručuje priznanje.

Budimo tvorci i čuvari mira i slobode, jer ni Bog ni ljudi ne osjećaju se dobro u mraku mržnje i zla.

 

Prof. dr. sc. Slobodan Lang