U sklopu inicijative Instituta europskih regija nazvane „Sretna djetelina s četiri lista“ 09. listopada 2011. održan je međunarodni i međureligijski susret mira u Austrijskom svetištu Maria Bild. Cilj okupljanja je bio zbližiti građane regije i gradova triju država članica EU (Austrija, Mađarska, Slovenija) s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Na ovoj prigodi se okupilo oko 300 predstavnika Pravoslavne, Rimokatoličke, Adventističke, Evangelističke crkve, te Islamske i Židovske zajednice.
U proširenoj Europskoj uniji od vjeroispovijesti se očekuje izgrađivanje visoke razine tolerantnog i mirnog suživota. Osim toga, crkve su odgovorne štiti ljudska prava, naročito slobodu vjere i savjesti posebno kod vjerskih i nacionalnih manjina. Na tim se osnovama gradi kultura društvene zajednice koja je u stanju ostvarivati vizije i miriti sukobljene.
Kroz aktivnosti projekta uključuju se različite skupine građana: srednjoškolci, umjetnici, političari, predstavnici udruga civilnog društva, vjernici, kulturna društva i svi ostali građani.
U ime Varaždinske županije na hodočašću je bila zamjenica varaždinskog župana mr. sc. Blanka Glavica-Ječmenica, a od vjernika sudjelovali su vjernici Rimokatoličke crkve predvođeni paterom Antunom Kinderićem i pripadnici Kršćanske adventističke crkve predvođeni pastorom dr. sc. Dragutinom Matakom. Pater Franjevačkog reda, svećenik Antun Kinderić sve je sudionike pozvao na ostvarivanje mira u duhu Asiza: „I ovaj naš skup ima sličan zadatak. Pronalaziti putove mira i u našim sredinama gdje živimo i gdje jesmo.“
Protojerej Srpske Pravoslavne Crkve Brčko distrikta iz Bosne i hercegovine, sveštenik Dragan Ćirković otpočeo je svoj govor biblijskim tekstom: „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji.“ (Ivan 14,27) Na kraju je zaključio: Da vjerujući ljudi koji nose Boga u srcu svom mogu da žive zajedno u slozi, ljubavi svakovrsnom dobru, bez obzira u kojoj nacionalnoj pripadnosti bili i kojoj konfesiji pripadali, dokaz smo i mi danas ovde koji dolazimo iz Brčko distrikta i predstavljamo svoje nacionalno i vjersko porijeklo i opredjeljenje.“
Glavni imam Medžilisa Islamske vjerske zajednice Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Gobeljić oduševljeno je govorio o suživotu i zaključio izlaganje navodom iz Kur’ana: „Kršćani i Židovi su naša braća, naše različitosti su naše bogatstvo i sami čin Božje volje. Svemogući Bog u Kur’anu kaže: ‘O ljudi, mi smo vas od jednog muškarca i žene stvorili, i na narode i plemena vas podijelili da biste se međusobno upoznali, sigurno je među vama najčasniji onaj koji se Boga najviše boji.’“ (49:13)
Bio je to ohrabrujući susret ljudi koji su bili slobodni podijeliti svoje duhovne vrijednosti s drugima, svojim sestrama i braćom. Jeli smo zajedno i to „košer“ hranu, radi muslimana, adventista i Židova koji ugrađuju u svoju religioznost i izbor hrane; pjevali smo zajedno i radovali se lijepom sunčanom danu koji nam je poklonio isti Bog koga smo ovim zajedništvom svi štovali.
Govor pastora Dragutina Mataka na hodočašću mira prilažemo ovome izvješću u cijelosti:
RELIGIJA I MIR MIR je uravnoteženo stanje ljudskoga duha, ideal koji predstavlja zajedničku potrebu svakoga čovjeka. Mir je jedno od ključnih obilježja istinske duhovnosti. U Galaćanima 5,22 čitamo: „plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost…“
Mir je dakle ideal života, najviše savršenstvo i konačni cilj ukupnih čovjekovih plemenitih težnji. A ideali su uvijek visoko postavljeni, kao zvijezde, stoga su naoko nedostižni i neostvarivi. Baš kao i pomorcima zvijezde, ideali nam služe pri orijentaciji. Prema njima usmjeravamo svoje životne staze, premda ih nikada ne možemo u potpunosti dosegnuti.
Danas postoje profesionalni mirotvorci koji pozivaju na mir mirovnim ugovorima i potpisima. Međutim, ovdje se ne bavimo mirom koji se potpisuje, već onim koji se u čovjeku ostvaruje. Svaki je nemir prepun neizvjesnosti i straha, a čovjek strada osobno, u domu i u svom društvenom okružju. Ne odgovara nam nemir, buka, žurba, nesigurnost. Svi trebamo mira i sigurnost. Mir na svim razinama toliko je potreban da ovo obilježje duhovnosti ne možemo dovoljno naglasiti.
Isus je nazvan Knezom mironosnim, a mir u srcu je ona prava i toliko potrebna unutarnja sređenost. Dok se nalazimo u grešnoj sredini, teško da će ikada oko nas biti trajnoga mira, ali nemir oko nas ne može ugroziti taj duhovni mir. To također znači da se duhovno osvježenje uvijek događa u ozračju mira, a ne galame, optuživanja i bezobraznih riječi i postupaka. Jedino u okružju mira zbližavanje među ljudima je moguće.
Zapazimo da se mir najuspješnije ostvaruje u svojemu prirodnom duhovnom ambijentu, u ljubavi, slobodi i istini: Svi osjećamo potrebu za ljubavlju, toplom majčinskom rukom. Želimo čuti lijepu riječ, znati da smo voljeni i da smo nekome potrebni.
Premda se pojmovi slobode i ropstva često zamjenjuju, pa se ropstvo prodaje za slobodu, kao u slučaju onih nesretnika koji uzimaju razne opijate kako bi ostvarili neku svoju “slobodu”, sloboda je udaljavanje od svega onoga što štetno djeluje na ljudski život u svim njegovim vidovima.
Jeste li vidjeli čovjeka koji je presretan i miran kada ga netko prevari? Kako se osjećate kada vam netko kaže neistinu? Jadno! Danas smo zatrpani raznim uvjerljivim informacijama i često nam dođe da kao rimski namjesnik Poncije Pilat uzviknemo “Što je istina?” (Iv 18, 38), ali nažalost, isto kao i on, nismo spremni pričekati odgovor, već nastavljamo slijediti neku svoju poluistinu, iako nas te zablude o životu skupo koštaju.
Svi smo stalno u potrazi za dosljednošću i istinom jer svi istinu nužno trebamo. Ideali mira nisu uvjetovani rasom, nacionalnom pripadnošću, vjerskim određenjem niti statusom u društvu. Utkani su u zdravo tkivo svakoga čovjeka i društvene zajednice te obećavaju zdrav, nesebičan i potpun život.
Kako ostvarivati i dosezati ideale trajnoga mira? Duhovni napredak u ostvarivanju mira možemo usporediti s rastom biljke koja klija iz sjemena, zatim bojažljivo izlazi iz zemlje te se postupno razvija u sve veću i snažniju biljku koja na kraju donosi rod. Duhovnim se čovjekom ne postaje preko noći, kao što se ni karakter ne razvija odjednom. Cijeli je život prilika da po zakonitostima Duha razvijamo svoj karakter, a tu ključnu ulogu ima naša religioznost.
RELIGIJA je čovjekov odnos prema onome što smatra vrijednim, lijepim i svetim. Njena snaga zavisi od čovjekove blizine i povezanosti s objektom religioznosti. Ako je taj Objekt Svevišnji i Milostivi Bog, onda je religija neprestano u službi mira, jer naš je Bog, Bog mira, zajedništva i sloge među ljudima. Tada se ekumenizam ne dogovara niti se o njemu pregovara, jer je iskreno bratsko zajedništvo među ljudima, jedino dolično i prirodno ponašanje.
Razmislimo! Bog je naš Stvoritelj i nebeski Roditelj i zato je najispravnije smatrati svakog čovjeka svojim bratom ili sestrom. Ako religioznost ne dozvoljava ovu širinu i sveobuhvatnost Božje obitelji onda naša religija može biti u službi raznih negativnih događanja i razdora u svijetu. Ako u njoj dominiraju rasni, nacionalni, statusni, povijesni ili kulturološki simboli, idealiziranje o mirnom suživotu je pusta bajka kojoj vjeruju samo površni i naivni.
Biblijska se religioznost zasniva na istovjetnosti između čovjekovih potreba ili ideala i atributa kojima je opisan Bog. Na stotine mjesta čitamo da je Bog Ljubav, Princ mira, Osloboditelj, Istina i život. Iako su mnogi ideolozi tijekom stoljeća obećavali čovjeku da će dosegnuti zvijezde i doživjeti ispunjenje svojih općeljudskih potreba, jedino je Isus Krist rekao “Ja sam Put istina i život” (Ivan 14,6) i ostao u cijelosti dosljedan svojoj tvrdnji.
Slijedimo onda Njegov primjer! Kad ustvrdimo da svaki čovjek teži za idealima ljubavi, mira, slobode i istine, to je isto kao da smo rekli da je svakome čovjeku potreban Bog. Kao što bez Boga ne bi bilo čovjeka, tako i bez božanskih odlika u životu nema istinske čovječnosti, dostojanstva i mira. Tko god na ovaj način povezuje Boga i čovjeka, religiju i mir, plovi pouzdano prema zvjezdanim idealima u mirnu i sigurnu luku, već danas.
Dr. sc. Dragutin Matak, pastor Kršćanske adventističke crkve u Varaždinu, Hrvatska
dmatak (at) public.carnet.hr
