Deklaracija o pravima čovjeka i građana (Narodne skupštine Francuske 1789.):

Objavljena i svečano proglašena 27. kolovoza 1789.

Predstavnici francuskog naroda konstituirani u Narodnoj skupštini, smatrajući da su nepoznavanje, zaborav i prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok javnih nevolja i pokvarenosti vlada, odlučili su izložiti, u svečanoj izjavi, prirodna, neotuđiva i sveta prava čovjeka kako bi ova izjava stalno pred očima svim pripadnicima društva neprekidno podsjećala na njihova prava i dužnosti; kako bi time postupci zakonodavne i izvršne vlasti mogli svakog trenutka biti uspoređeni s ciljem svake političke institucije što bi im omogućilo veće uvažavanje; kako bi time zahtjevi građana, utemeljeni ubuduće na jednostavnim i neoborivim načelima, zauvijek težili k očuvanju ustava i sveopće sreće. Shodno tome, Narodna skupština priznaje i proglašava u nazočnosti i pod zaštitom Vrhovnog Bića slijedeća prava čovjeka i građanina:

Član 1.

Ljudi se rađaju i ostaju slobodni i jednakopravni. Socijalne razlike mogu biti zasnovane samo na zajedničkoj koristi.

Član 4.

Sloboda se sastoji u tome da svatko može činiti ono što nije na štetu drugima. Prema tome, izvršavanje prirodnih prava svakog čovjeka ima jedinu granicu u uživanju svih prava drugih pripadnika društva, a te granice mogu biti utvrđene samo zakonom.

Član 10.

Nitko ne može biti pozvan na odgovornost zbog mišljenja, pa i religioznog, ukoliko njegovo iskazivanje ne ometa javni red utvrđen zakonom.

Član 11.

Slobodno priopćavanje misli i mišljenja je jedno od najdragocjenijih prava čovjeka. Svaki građanin može govoriti, pisati i tiskati slobodno, osim ako te slobode ne zloupotrebljava u slučajevima utvrđenim zakonom.