Logo
Facebook YouTube RSS Twitter
Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, nevladina je i neprofitna organizacija koja okuplja vjernike, svećenike i vjerske službenike raznih vjerskih zajednica, one koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici i ateiste u svim županijama Hrvatske s jedinstvenim ciljem: obrana, očuvanje, širenje i oplemenjivanje vjerskih sloboda pojedinaca i vjerskih zajednica kao i unaprjeđenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovjedi.
Knjiga Vjerske zajednice u Hrvatskoj
header

ABRAHAMOVI SINOVI JIŠMAEL (Ismail) i IZAK (Ishak)


20120208-matak_portret.jpg
Dragutin Matak

Vjerovanje u jednoga Boga izrazito je obilježje židovske, islamske i kršćanske pobožnosti. Pobožni stanovnik drevnoga Ura Kaldejskog u južnoj Babiloniji, Abraham, početak je i poveznica ovih triju religija posredstvom svoja dva sina Jišmaela i Izaka. O tome čitamo u Bibliji i Kuraanu.

Povijesno gledajući Jišmael je Abrahamov prvenac kojeg mu je rodila Hagara, djevojka njegove supruge Sare, budući da je Sara bila nerotkinja. Naime, Bog je Abrahamu obećao brojno potomstvo, a kako su Sara i Abraham ostarjeli nastojeći imati dijete, Sara je predložila da „pomognu“ Bogu u ispunjavanju Njegova obećanja. U njihovo je doba bilo prihvatljivo da sluškinja rodi svojoj gospodarici dijete. Međutim, ova intervencija ostarjelog bračnog para izražavala je nepovjerenje u Svemoćnog Boga. Sari i Abrahamu činilo se da taj veliki Bog, Stvoritelj bezbrojnih zvijezda i galaksija koje su s divljenjem promatrali za vedrih noći, nije kadar učiniti da ostarjele nerotkinje imaju djecu. Ili, u najmanju ruku, mislili su da je Bog na njih zaboravio.

I tu sada počinje poanta povijesti o Abrahamovim sinovima. Bez obzira što je Jišmael već rođen, Bog ponavlja svoje obećanje Abrahamu: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.“ (Postanak 17,19.) I stvarno, kad Bog kaže, i starice rađaju. Izak je, dijete Božjeg obećanja, rođen. Događaji koji slijede puni su duhovnih pouka o naravi odnosa između Boga i čovjeka.

Jišmael i njegova majka Hagara morali su bježati iz svojega doma, ne zato što je Bog tako htio, već je to bila posljedica Sarine i Abrahamove umiješanosti i nepovjerenja u Boga. Dvojica se braće po ocu nisu rodili kao rivali, već su ih u tu nezavidnu situaciju doveli njihovi roditelji - ljudi. Međutim, veliki i dobri Bog nije pravio razliku između Jišmaela i Izaka. Izak je preko svojega sina Jakova imao dvanaest sinova koji su stvorili Izraelski narod, ali Bog ponavlja Abrahamu: „I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.” (Postanak 17,20; 25,16-18) Bog jasno kaže: „Ali ću držati svoj savez s Izakom, (Postanak 17,21), ne zato što mu je manje stalo do Jišmaela, već zato što je Izak živi podsjetnik na Božju moć i pouzdanost.

Kad promišljamo povijest Izaka, onda se prisjećamo kako je Bog velik i zaslužan našega povjerenja bez obzira na našu sumnjičavost i slabe izglede da se što dogodi. Bog je velik i zato uvijek zaslužuje naše povjerenje. Na tim temeljima Bog stvara i vjerno drži svoj savez ne samo s Izakom i njegovim potomcima, već i s Jišmaelom, i sa svakim čovjekom koji je ikada postojao na planetu Zemlji.

Povijest Jišmaela podsjeća na pokušaj kada je čovjek pokušao biti pametniji i poduzetniji od Boga. To, svakako, ne znači da je Bog manje volio Jišmaela, dapače, kad je Jišmael ronio suze istjeran iz svojega doma, i sam Bog je plakao.
Prema biblijskom izvještaju odnosi između dva brata su bili bratski. Iako je Abraham prenio sav svoj imutak na Izaka (Postanak 25,5), Bog je blagoslovio materijalnim dobrima i jednog i drugog Abrahamova sina. Neprijateljstvo među braćom obično nastaje nakon smrti roditelja, međutim, Biblija ne bilježi ikakve sukobe između Izaka i Jišmaela, štoviše oni su zajedno sahranili svojega oca u spilji Makpeli gdje je počivala i Izakova majka Sara. (Postanak 25,9)
Muslimanski svijet smatra Jišmaela Abrahamovim prvencem, prorokom, patrijarhom i pretkom samoga Muhameda. Smatra se da od Jišmaela potječe nekoliko prominentnih arapskih plemena. Kuraan (XIV: 35-41) nam prenosi kako Ibrahim (Abraham) zahvaljuje Bogu što mu je darovao sinove Ismaila (Jišmaela) i Ishaka (Izaka).

Ovi pomirljivi i pozitivni izvještaji o suživotu dvojice braće Jišmaela i Izaka daleko su od otvorenih neprijateljstava između muslimana i Židova, u čemu kasnije sudjeluju i kršćani. Jaz između ove tri monoteističke religije produbljuje se u povijesti zbog čovjeku neprimjerenih interesa. Također sve tri religije postaju neuvjerljive zbog svojatanja Boga, kako to zorno opisuje dr. Samir Selmanović u svojoj zapaženoj knjizi It's Really All About God (Sve se svodi na Boga): „Svaka od tri abrahamske religije ističe dvije tvrdnje. Prva je: 'Bog je jedan'; a drugu ne izgovaramo ali se ponašamo kao da je Bog samo naš, kao da mi s Njim raspolažemo.“ (Str. 91.)

Bratstvo zasnovano na Abrahamovom povjerenju u Nebeskoga Roditelja kadro je nadjačati lokalne isključivosti. Zašto bi se braća mrzila kad im je isti Otac? Zašto se ne bi židovi, muslimani i kršćani međusobno hrabrili u vjeri, pomagali u nevolji i živjeli u miru kad im je isti Bog, Bog Abrahamov? Naravno, ovo pitanje valja proširivati na sve ljude na našem planetu, jer imamo istog Roditelja, Boga Stvoritelja i Spasitelja.